KAKO SAM SMRŠAO 18 KG

by | 14.11.2022

 Marko Stepanović, voditelj, otkriva zašto je promenio navike u ishrani, u kojim slučajevima koristi narodne lekove i kada su mu čajevi postali omiljeno piće

 

 

Počeo sam da kuvam kada sam počeo da studiram. Krenulo je sa roštiljem i kotlićem, a kasnije sam počeo da uživam i u kuhinji. Najčešće spre­mam kada nemam mnogo obaveza. Tada sebi pustim muziku i uz čašicu Razgi­ba­va­če lagano… seckam, trebim, ljuštim… opuštam se. Podjednako uživam u spre­ma­nju jela za rernu kao i u dugom krčkanju, naročito kad je na živoj vatri – kaže Marko Stepanović, voditelj.

Koje začine koristite?

– Pre dve godine napravio sam ozbiljne korekcije u tom pravcu. Nekada sam solio jelo i pre nego što ga probam…loša navika. Sada i zbog sebe, a posebno zbog ćerke, izbegavam jake začine, više mi ne prijaju. Biber naravno koristim u spremanju nekih jela, zeleni je moj izbor.

Da li jedete ljuto i u kojim prilikama? U kombinaciji sa belim lukom ili „klot“?

– LJuto sam takođe smanjio, ali ponekad obožavam da se oljutim. Beli luk u marinadi uz ribu, svežu ljutu papriku, pečenu u ulju, ma svaka mi se sviđa.

Primetno je da ste smršali. Šta ste promenili u ishrani?

– Manje jedeš, manje piješ, više se krećeš. Koliko god to zvučalo kao floskula, radi apsolutno. Izbacio sam većinu loših navika (mada se ogrešim o slatkiše i poneku rakijicu), smanjio količine u svakom obroku i svoj gurmanluk sveo na razumnu meru. Vodio sam se onom „jedeš da bi živeo, a ne živiš da bi jeo“. Sa istorijskog maksimuma od 108 kg, sada se održavam na 90. Fizički se osećam kao kada sam trenirao fudbal.

Da li idete sami na pijacu?

– Volim, ali ne idem često. Ovaj tempo života ne dozvoljava mi te mirne trenutke. Ali kada odem, ostanem dugo. Sve mi je interesantno, a i ponesem pune torbe kući.

Da li ste urbani ili ruralni tip, da li birate rukolu i avokado ili sremuš i praziluk?

– Ja sam dete iz malog grada, moji preci su sa sela, moja ćerka je rođena u velikom gradu, a cela porodica dugo živi u Beogradu. Ja sam zbog toga operisan od te vrste pogleda na svet. Kod mene Beograd, Loznica i Draginac idu ruku pod ruku, ruralno i urbano se dopunjuju. Rekao bih za sebe da sam tradicionalni liberal. Tako je i sa izborom hrane. Važno je da je ukusno i korisno. Sremuš i praziluk kad god ih ima, avokado ponekad.

Da li verujete u alternativnu medicinu? Da li vam žena stavlja rakiju oko vrata i krompir na noge da vam skine temperaturu?

– Svakako i dalje koristim neke recepte naših baka, kao i njihova uputstva kako da se bude „živ i zdrav“. Prilično sam nostalgičan prema tim vremenima. Imao sam divne bake. S druge strane ja sam realista i čovek koji čvrsto veruje u naučna dostignuća. Uvek dajem prednost klasičnoj medicini kada je o nekim ozbiljnim zdravstvenim proble­mima reč, ali ne izbegavam da pro­bam, kada sam prehlađen, i neki narodni lek.

Da li ste imali neki zdravstveni problem i kako ste ga rešili?

– Srećom, za ove 43 godine samo dva puta sam bio u bolnici. Jednom zbog slepog creva, drugi put marta ove godine zbog pupčane kile. Grozna stvar, posledica loših navika i genetike. Rešena je rutinskom operacijom, ali i promenom načina života. Kada sam je se otarasio, osećao sam se 10 kg lakši.

 Koje čajeve volite i kada?

– To je moje pitanje. Jedna od promena o kojima sam pričao je da sam nakon eli­mi­nacije alkohola, gaziranog i hladnog, uveo domaće bistre sokove u sunčanom periodu godine, a tople čajeve zimi.

Pijem mnogo tečnosti, tri do pet litara dnevno, a čajevi su nezaobilazni. Sve ča­jeve volim. Nanu i kamilicu posebno, ali i zeleni, voćni, žalfiju, razne druge ukuse…Ne sladim čaj nikada belim šećerom, jedino ponekad medom.

Da li jedete med i koji? Drvenom ili metalnom kašičicom?

– Daaaaa…Kao i sa čajevima ljubitelj sam raznih vrsta meda i medovače. DŽem i med sam, posle 30 godina, vratio u svoju ishranu umesto kupovnih slatkiša. Med na hleb uz mleko je nešto u čemu noću uživam kad me niko ne vidi.