LIČNA PRIČA: BILJNOM ISHRANOM ORGANIZAM JE POSTAO MANJE KISEO. OČISTIO SAM I LIMFNI SISTEM

by | 18.04.2022

Marko Babić iz Zagreba boluje od sarkoma sa metastazama, ali veruje da je na putu ozdravljenja

 

Borba sa tumorom i optimizam Marka Babića iz Zagreba inspiracija su mnogima, i zdravim i bolesnim. Uvek je duhovit i iskren, pruža spokoj i širi ljubav, čak i kad govori o teškim temama.

– Uopšteno govoreći, u većini životnih situacija sam optimista. Sa godinama, shvatio sam da mi takav stav više odgovara i istrenirao sam um da tako i razmišlja. U životu se pokazalo da od negativnog mišljenja i kukanja nemam ništa, a od pozitivnog uvek profitiram na ovaj ili onaj način. Humor je uvek prisutan, on jednostavno dane čini lepšim. Mislim da je problem što ljudi danas doživljavaju i sebe i život preozbiljno. Ja pokušavam to da izbegnem. Veoma rano sam odlučio da budem iskren prema sebi i racionalan u odlukama. Već dva-tri dana nakon dobijene dijagnoze uvideo sam koliko mi pomaže da razgovaram sa najbližima. Nakon što sam tri-četiri puta izrekao da imam rak, lakše sam sve podnosio. Nekako, kada kažeš naglas, lakše se nosiš s tim. Srećom, to sam odmah shvatio, a onda sam odabrao da budem otvoren sa svima. Drago mi je da je tako, jer mi je to donelo samo dobro.

Kako ste saznali da imate kancer i kroz koje medicinske terapije ste prošli do sada?

– Otišao sam na pregled jer sam nekoliko meseci imao problema sa upalom nerva na leđima, a onda mi se na grudima pojavila kvrga. Bio sam uveren da je izraslina povezana sa leđnim nervom, jer mi je rečeno da je to nerv koji ide iz leđa do grudi, pa u desnu ruku. Sve sam pripisao sedelačkom načinu života i manjku fizičke aktivnosti. Na kraju sam otišao na ultrazvuk, pa na CT. Odmah su mi rekli da se radi o malignoj promeni i da je vrlo verovatno u pitanju sarkom. Nakon toga, uradio sam tri biopsije i trebalo je mesec i po dana da se dijagnoza potvrdi. U međuvrmenu sam uradio i PET CT, koji je pokazao da na nekoliko mesta u telu imam metastaze. Nakon toga smo počeli sa hemoterapijama. Do sada sam odradio šest ciklusa, a trenutno čekam rezultate novog PET CT-a, koji će, siguran sam, pokazati da smo na odličnom putu.

Šta Vam pada najteže tokom lečenja, fizički i psihički?

– Najiskrenije, ništa mi nije strašno teško. Fizički se osećam odlično, od početka bolesti. U tih šest meseci mogu na prste ruku da nabrojim dane koji su bili fizički teški. Većina je bila nakon prvog ciklusa hemoterapije, kada sam imao mali peh da me pogode nuspojave. Tada sam dobio parezu leve strane lica koja je potrajala dva meseca. Bilo je malo stresno jer nisam znao hoće li i u kojoj meri proći, ali sada mogu reći da je se gotovo u celosti povukla.

Psihički sam odlično. Teško se osećam nekoliko dana nakon trodnevne hemoterapije. Znao sam da upadnem u krizu. Razgovor sa psihologom veoma mi je pomogao, jer mi je objasnila da je u pitanju hemijska reakcija. Odjednom bih primio veliku količinu lekova, a onda – nema lekova. Organizam tada prolazi kroz malu ,narkomansku, krizu. Kada sam došao sebi, rešio sam da krizu preokrenem u svoju korist. Ako se već u organizmu tih dana dešava hormonska ,oluja,, potrudiću se da mi prija kao da je povetarac. Radio sam na tome i uspeo te krize značajno da smanjim. Ranije su trajale i do pet, šest dana, a poslednjih nekoliko ciklusa ne bude više od jednog ili dva popodneva.

Koliko ste promenili ishranu?

– Ishranu sam promenio radikalno. Od početka sam odlučio da uradim sve što je u mojoj moći da što pre ozdravim, a jedan od uslova je, naravno, i ishrana. Razgovarao sam sa izvanrednom nutricionistkinjom koja me i dalje prati na ovom putovanju. Kada mi je ona objasnila kako naš organizam funkcioniše, odmah sam odlučio da uvedem promene. Doduše, dva dana nakon razgovora s njom, imao sam jednu obilnu večeru na kojoj sam se oprostio od mesne ishrane, ali nakon toga, meso nisam ni okusio. Promena je u početku bila lagana. Po prirodi sam zanesenjak, tako da me nove stvari uvek nose. Nakon mesec, mesec i po dana postalo je zahtevnije. Organizmu su počele da nedostaju stare navike. Poklopilo se i sa prazničnim periodom, kada je na stolu tradicionalno najfinija hrana. Nekako sam preživeo. Dopustio sam sebi za Božić i Novu godinu riblji meni da se malo počastim, ali ostalo vreme držao sam se striktno režima. Na kraju je kriza prošla. Sada sam postojan i uživam u novoj ishrani. Jedan od razloga je i to što se izvanredno osećam na ishrani sa biljnom osnovom.

Koje su Vam glavne namirnice na meniju? Možete li da nam date primer jelovnika za jedan dan?

– Ishrana se zasniva na biljkama. U prvom delu dana pijem ceđene sokove (citrusi, cvekla-šargarepa-jabuka, šipak) i pijem smutije. Mnogo voća ode na to. Popijem dnevno četiri do pet litara smutija, sa šest do sedam banana, šest jabuka, dve do tri kruške, deset do petnaest urmi, grožđe, šljive, šumsko voće, borovnice, kaki-jabuke, mango… Poprilično voća. Nakon toga, najčešće jedem varivo od različitog povrća a uz to ubacim i biljne namirnice koje su kalorične (sočivo, leblebiju, pasulj…). Kao međuobrok pojedem najčešće orašaste plodove. Za večeru me opet čeka varivo ili voćna salata. Tokom dana popijem i ceđen sok.

Na početku ovog procesa ishrana je bila još restriktivnija. Bilo je dana kada bih bio samo na sirovoj hrani (smuti i salate od povrća) i danâ kada sam bio samo na sokovima i smutiju. S obzirom na dalji tok lečenja, moram da pazim da ne gubim na težini. Zato sam odlučio da uvedem više kuvanih namirnica, kako bih povećao kalorijski unos.

Koje namirnice koristite, a koje izbegavate tokom hemoterapije?

– Biće jednostavnije da nabrojim koje koristim. Oslanjam se isključivo na namirnice biljnog porekla, ali i tu imam ograničenja. Na primer, izbegavam žitarice, pirinač, soju. Poenta je da organizam bude što manje kiseo, jer kiselost pogoduje razvoju i rastu tumora. Biljnom ishranom takođe smanjujem opterećenje na probavni trakt, koji time troši manje energije, pa se moje telo može posvetiti procesu ozdravljenja. Takođe, biljna ishrana pogoduje čiščenju limfe, koja u našem telu služi da izbaci otpad. Naša tradicionalna ishrana dosta je teška. Limfa je sluzava i lako se blokira, što teže odvodi otpad iz tela, a onda nastaju upalni procesi i bolesti.

Koliko Vam pomažu sokovi za čišćenje?

– Sokovi za čišćenje odličan su dodatak svemu što uzimam. Mislim da je za telo veoma korisno preduzeti čišćenje. Lično moram biti oprezan zbog straha od gubitka težine, ali čak i u tim okolnostima, posle detoksikacije, osećam se odlično. LJudima koji se nezdravo hrane efekt čišćenja može pružiti još više.

 Šta je presudno za uspeh  u borbi protiv najtežih bolesti?

– Najvažniji je holistički pristup. Čovek može mnogo da preduzme u cilju ozdravljenja. Verujem da veliku ulogu u svemu igra pristup, mišljenje. Mnogo je lakše nositi se sa bolešću ako si trezven. Mnogo sam čitao o epigenetici i neuroplastičnosti i verujem da čovek može isprogramirati telo da se uspešno bori protiv bolesti. Važna je i ishrana. Putem hrane u sebe unosimo sve ono od čega se naše telo sastoji. Današnje prehrambene navike većine ljudi veoma su loše. Uostalom, i moje su bile. Živimo brzo, nemamo vremena da se posvetimo pripremi hrane, a vreme ide. Ne okreneš se, a u sebe uneseš veliku količinu nezdravih sastojaka.

Na kraju, ali ne manje važno, reč ima sama medicina. Napredak koji se na tom polju iz godine u godinu ostvaruje ogroman je i možemo biti srećni što živimo u vremenu kada je veliki broj bolesti, čak i onih najtežih, izlečiv.