| Iako je
Srbija prošle godine izvezla prehrambenih proizvoda u vrednosti
od dve milijarde evra, gradani Srbije jedu pasulj iz Kine
i Kirgizije, praziluk iz Turske, ribu iz Hrvatske, a svinjsko
meso iz Italije i Madarske.

Milan Petrović, državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede,
ne brine i kaže da Srbija najviše uvozi proizvode koje sama
ne proizvodi: „Uvozi se voće, hrana, niz proizvoda koji ide
u prerađivačku industriju, a koje Srbija ne proizvodi“, kaže
Petrović.
I prema rečima Vojislava Stankovića, saradnika u Centru za
naučno-istraživački rad Privredne komore Srbije, od uvoza
hrane ne treba strahovati. „Uvozi se roba radi dopune asortimana
u periodu kada nije sezona, tu se prvenstveno misli na povrtarske
kulture. Da jednom zauvek stavimo tačku na priču oko uvoza
pasulja.
Pasulj u našim uslovima nije rentabilno proizvoditi, ukoliko
se nemaju subvencije države“, objašnjava Stanković. Prvo cena
i kvalitet U Ministarstvu poljoprivrede kažu i da je nemoguće
naterati građane Srbije da kupuju domaće proizvode.
„Domaći potrošač gleda kvalitet i cenu u prvom redu. Kupovina
domaćih proizvoda se može povećati poboljšanjem naših tehnologija,
iako mislim da naši proizvod ne zaostaju ni po kvalitetu ni
po ambalaži ni po marketingu za proizvodima EU“, kaže državni
sekretar Petrović. Stanković ističe da Srbija ima mnogo veće
resurse za razvoj poljoprivrede i tvrdi da bi Srbija u narednih
desetak godine od te privredne grane mogla zarađivati i do
deset milijardi evra.
„Treba raditi na zaštiti geografskog porekla, na sortiranju
posebno autohtonih vrsta jer svaki grad ima makar dva proizvoda
od kojih može napraviti brend ne samo na srpskom već i na
evropskom tržištu“, kaže Stanković. Teško je biti poljoprivrednik
Stručnjaci ukazuju i da je jedan od problema sa kojim se suočava
srpski agrar siromaštvo seoskog stanovništva.
Prema istraživanju Programa Ujedinjenih nacija za razvoj,
svaki drugi poljoprivrednik u Srbiji živi ispod linije siromaštva.
Naglašava se i da Srbija ima velike mogućnosti za razvoj organske
poljoprivrede koja je poslednjih godina hit u svetu.
Proizvodnja organske hrane u Srbiji je i do deset puta manja
od evropskog proseka, a pre mesec dana je usvojen Zakon o
organskoj proizvodnji koji bi trebalo da obezbedi veću finansijsku
podršku državi.
U Srbiji se neki vid organske proizvodnje obavlja na samo
0,3 odsto obradive površine. Proizvodnja zdrave hrane nije
jeftina investicija, ali na duži rok može biti veoma isplativa,
dok su finalni proizvodi za 10 do 40 odsto skuplji od konvencionalnih.
Procenjuje se da je proizvodnja organske hrane potencijalno
jedan od najisplativijih poslova u svetu.
izvor: www.dw-world.de, B92.net
|